Dešava se to jednom u sto godina, kažu stariji ljudi, koji se razumeju u vremenske priče. Dešava se da kreneš da završiš posao koji si zamislio. Recimo, da krečiš. Jednostavno, nema odlaganja, jer majstor dolazi tačno u minut na vreme. A u isto vreme, dešava se da si dobio posao koji moraš da obaviš baš u vreme kad su majstori u kući.
I sad, naravno, stariji ljudi koji pamte da se takve stvari dešavaju jednom u sto godina, kažu da će desiti i proći. No, ja se pitam KAKO. Znam i sama da će proći ali kako. Kako da se teleportujem sa jednog mesta na drugo i obrnuto i podjednako dobro radim i jedan i drugi posao. Kažem teško.
Kaže meni deda: Au, dete moje, ti se mnogo optrećena poslvima, sedi ovde pored mene, da ti deda nešto obajsni. Hoćemo li lozu, sinko?, pita deda.
- Ne, ne, ne pijem rakiju nikako - rekoh.
- Pa, ja ti rakiju i ne nudim, nudim ti lek. Ima li bolje leka od loze? - upita deda.
- Ali, deda, ne pijem žestoka pića, vrti mi se u glavi.
- Kako ti se ne bi vrtelo u glavi kad stalno buljiš u neke knjige, pa u telefon, pa u televizor, pa i ukrug.
I šta ću, popijem ''lekić'' i počnem da se smejuljim. Kao da mi je pao kamen sa srca. I jeste pao pošto su mi noge bile olovne. Setim se i olovnog vojnika kaga je progutala riba...
Naslonim se na jastuk i gledam kako deda organizuje sve, majstori prolaze tamo vamo, posao odlično napreduje. A ja sve to posmatarm rastrećena briga i osećam neku lakoću. Kao da lebdim.
Kad sam se odmorila, ustanem i pitam majtore gde je deda, oni me u čudu gledaju. Kao, niko drugi sa njima nije bio sem mene.
- Ali, ko je organizovao posao - pitala sam.
- Vi ste nas organizoavli i sve vreme nam pomagali i pokazivali šta želite da uradimo.
Pogledom sam po sobi tražila dedin lik. Smešio mi se sa fotografije, snimljene pred njegovu smrt, 27. jula 2002. godine.
- Hvala ti, deda- rekla sam i pomilovala njegov dragi lik, koji kao da je oživeo i u momentu mi uzvratio migom oka.
Ako si lekar specijalista, ipak preskoci lekice na poslu...
mislis, da preskocim viski? :D
Koliku satnicu ti ima deda, nesto razmisljam trebace?
jesi li siguran si da ti nije skupo?
Koliko sam ja shvatio deda organizuje, ti na krevetu leskaris, a rakija ili viski na stolu.Krevet imam sirok komotno dvoje, sto imam, rakije imam, viski nabavim, jedina nepoznanica je dedina satnica...
ne razumem, samo, šta će ti krevet za dvoje? mislim, pošto sve ostalo imaš, vidim imaš i višak prostora.
Деда уме!
a i zna :)
Sto bi tvoj deda rekao , zamaras se nepotrebnim stvarima.
Krevet je inace za jednog, za mene, valjda, logicno.Ali sam mislio da nadgledam radove i naucim zanat od dedinog emisara.Ako se deda dobro pokaze, zvacemo ga i u drugu sobu.
dobro, samo pitam. pametan je moj deda.
Znas sta kazu, danas nije bitno znati, nije bitno imati, nego je bitno koga podmititi.
e? :D