Ovo je prica moje proslosti...TEBI... Eto pisem nocas ovo pismo koje ti vjerovatno neces nikada procitati... koje ce znaciti samo jedno... OPROSTAJ... ili mozda jos bolje KRAJ... mojim iluzijama,snovima koje sam tako besprijekorno gradio, vjerovao da ce se ostvariti, tako da mora biti, da tako hoce sudbina... Ne, bile su samo SUZE, TUGA, VELIKO RAZOCARENJE i na kraju nista... A toliko sam te VOLEO... I kad to kazem uvijek me osvijesti ta gruba realnost, koja je tako surova i istinita... Sve one trenutke koje sam proveo u tvom drustvu cuvao sam duboko u sebi, zeleo sam nesto vise, nesto ljepse zeleo sam tvoju ljubav, a pri tome grijesio...Ali da li mi se moglo zamjeriti...Pa zeljeo sam da me samo MALO VOLIS... Prolazili su dani, mjeseci, bili smo stranci, bar je tako izgledalo, ali u mom srcu nikad nisi bio stranac nego si bila ... Svako jutro sam se budio s tvojim IMENOM NA USNAMA,, tvoja slika mi je uvvijek lebdila ispred ociju!! Pa VOLEO SAM TE... A sta sam ja bio za tebe, jedna obicna osoba ne vrijedna tvoje paznje... A tako sam zeleo da pronadjem put do tvog srca koje je izgledalo tako kameno, hladno, zauvijek nesvijesno da ja postojim... Pokusao sam biti sa drugima misleci da ja to mogu, ali ne, sve bi se apsolutno isto zavrsavalo, jednostavno za mene si postojala samo TI. Noci sam proveo licem zazmurenim u jastuk, ocima natecenim od placa, sav prazan i bezivotan. Bila si jedina stvar koju sam ZELEO... Vremena su se mijenjala i postali smo sasvim slucajno nesto blaze od stranca, postali smo dvoje ljudi koji polako odrastaju. Nije mi bilo nista vazno, niti sto je bilo prije, niti kako bi se sta moglo protumaciti, opet sam bio svjesan samo toga koliko te VOLIM. Drhtao sam na svaki TVOJ POGLED pa makar on bio i slucajan, bila si jediina, a vjerovatno ces i ostati zbog kojeg mi srce zaboravi pravilno kucati , koje kad te vidi propusti jedan otkucaj. Samo mi nikada nece biti jasno zasto nikada bar ni na jedan trenutak nisi zaboravila taj glupi ponos, mislila si da u mnogim stvarima izgledas „frajer“. Ali... samo da znas koliko si tada izgledala nezrela, glupa, ponekad i smijesna,,, A ja ne da nisam bio svjjesan svih tvojih mana, a one ne da me nisu odbijale nego su me i privlacile jer su pripadale TEBI. A onda jedan dan nesto mi se desilo... Osjetio sam TI i JA vise NE POSTOJI, Dugo sam sjedio nepomicno, nesvjesan svega oko sebe
Da ni koji su uslijedili bili su najgori daniu u mom zivotu. Zamisli kako mi je bilo kada sam slusao tvoj glas, tvoj smijeh, a u meni sve se kidalo. Pa ipak morao sam te ZABORAVITI... Tada sam na trenutak prestao postojati, dugo sam gledao zatvorenih ociju, tumarao besciljno sve dok neki tracak zivota nije poceo zivjeti u meni.. Bilo je kao da sam se ponovo rodio... Ipak i nije bilo tako. I predobro sam osjecao da mi je jedna osoba UKRALA DIO MLADOSTI..Eto sad znas, VOLEO SAM TE cisto, iskreno, nesebicno, onako kad nekoga volis,a to ti je prvi put da volis pa ipak nesretno. Sve vise pocinjem vjerovati da LJUBAV POSTOJI SAMO ZA ODABRANE, ja valjda nisam tu spadao. Ponovo sam okrenuo stranice dnevnika, stranice ispisane mladosti i stavio tacku NA KRAJ UNECEGA CEGA NIKADA NIJE NI BILO. Listam taj dio mog zivota i oci me bole od te bjeline i vicem i placem i zovem... ALI KOGA???
Jer svi oni koji su mi potrebni nalaze se u tudjim zivotima, a sto je najgore i svi oni koji ce doci vec ce biti necije ispisane stranice zivota... A moje stranice ce ostati ciste, bijele, pune necega a ipak prazne, sa tackom na KRAJU NECEGA CEGA NIKADA NIJE BILO...

Нравится