sto se sliva kao ceznja zaljubljenih umetnika na obronku planine u praskozorije jutra dok ne postanes cudan i sam sebi strankinja negde tu
stepa ili mozda savana zivota,urnebesni vrtlog secanja,opet iste misli ko prazna kutija od pudera sto sluzila je za prikrivanje neistina
lepa neshvacena misao