Hodam užurbanim koracima prema pločnicima Knez Mihailove……Julsko
popodne.U glavi mi odzvanja stih:" kad sve se desi I prođe".... Bijelo
Dugme I ta pesma,jedna od omiljenijih,uvek bila…..Našu podsvest
kontrolišu čudne energije sudbine…… Zato I tvrdim da sve ima svoje ZATO!
U susret mi dolaze lica umornih I bezizrazajnih pogleda……Da,to je
Beograd,neprepoznatljiv I dalek nama koji smo baš tu rođeni duhom,a ne
telom I odrastamo…… Poseban ugao gledanja,rekla bih da ga mi poznajemo
najbolje!
Telefon najavljuje dolazak…… Stigla je poruka….. I još
jednom to pisamce na displeju: ”Kao I obicno leti kao leptir,ujeda kao
osa.Provociras,pa se povlačiš…..Kao Napoleon.Pazi,zavrsio je u
izgnanstvu"……
Smeškam se i čitam.....Da li je u najavi neka borba.
Hmmmm,ne priželjkujem je.....Umorna sam od ratovanja i strategija.
Napoleon,hrabar i neustrašiv,porobio dobro parče Zemlje,a sve zbog
LJUBAVI! Hodam u susret novom danu,jutru,nedelji,avgustu.......
Vetrovi u kosi,mrse misli dalekih borbi i porobljenih predela......
Koračam brzo,ostavljajući prostor u mislima zaključan,sasvim sigurna da
davno prošli vetrovi,ne podižu prašinu istim intezitetiom....ENERGIJA!
Tesla je to najbolje razumeo,ali nije bio shvaćen......Blistavi
um,nepodržan talasom ograničenih mozgova.
Poigravajući se u
mislima,ne primetih da sam u prvom danu meseca Avgusta,leta Gospodnjeg
2004. Put prema platou vodi kroz stepenike,godine,decenije,vodi kroz
život.Baš kao i u snu,siguran korak i najlepši osmeh u bolje sutra!
Negde,na polovini stepeništa,možda i života,ušetao je ON,sa sve crvenom
kravatom!!! Crveno- boja strasti,opreza,kazu i ljubavi... Zaseo na tron
i čeka...Analizira,pravi strategiju ulaska u arenu! Muški mozak.Obdaren
da ratuje,zapoveda,osvaja.Zasto??? Sve je već najavljeno,negde u
svemiru,daleke zvezde,Božije ruke.....Mi smo mali šetači kroz hodnike
Velikog Stratega.Jednostavno je...Znam da ne izgleda,ali je jednostavno.
„Sve vide oči sudbine".... Balašević dragi.
I opet pisamce,poruka
:VEŠTICE... Kako drago obraćanje,neuobičajeno,ali istinito. Smejem se,od
srca!Pogled me odaje,ali odaje i njega.... Najjasnija je poruka u
oku.Treba uhvatiti taj signal,talas.Zaplesati kroz vreme u visokim
potpeticama,a ne saplesti se. Umetnost je to, biti u ritmu,a ne
napraviti pogrešan korak....Korak od sedam milja,rekao je on, ali on.
Hodajući Skadarskom, ispraćeni zvucima starogradske muzike,mirisima
vina i cveća, laganim korakom stižemo do Terazija. Simbolično ime,
Terazije. Vaga se tu,odmerava,misao,korak...pogled slučajno bačen na
tkaninu koja se razbežala pod naletom letnjeg povetarca.....
Hmmmm,ulovljen pogled! Slučajni prolaznici,piljari,prodavačice cveća i
po koji taxista radoznalo nas prate pogledom.Korak se
usporava,zastaje....Vaseljena osluskuje,ne dise...
Sudar svetova?
Rat zvezda? Poruka kroz misao,pogled.....Dah života....Nespretno prenet
čudnim kosmičkim energijama.Čiji korak je bio brži,odvažniji,luđi ?
Korak SUDBINE,šta god to značilo.Poruka Svemiru poslata na
sekund,zabeležena stranom ove hartije. Sunce,najavljuje dan,korak u
nepoznato,neobično vreme,bez plana,strategije. .... Sve je zapisano u
vremenu...... I ova poruka..
Zanimljivo :D
Nostalgicno gledanje u buducnost...
Ima nas jos...