Svrha Ljubavi
Da li je to skloniste od tuge,
kada su noci beskrajno duge?
Ili izvor koji zedj gasi,
horizonti koji skrivaju morski talasi?
A mozda je ljubav kada jutrom svice zora
i pesak u saci nadjen na kraju mora?
Ili je svrha ljubavi oka sjaj,
miris vetra,jutarnji zagrljaj?
Verujem da je svrha ljubavi sudbina
koja nas cuva za delic divnog vremena,
da je svrha ljubavi borba za zivot ceo
i da od zivota ostane najlepsi deo.
Posmatram nebo..
Tiho trazim zvezdu nase ljubavi..
Razmisljam dugo o njoj..
Udaljenom kilometrima od mene..
Sudbina nepravedno kaznjava..
a ja nisam ni najmanje staniste
u kutku njegovih misli..
Zivot tece dalje,ali ja ne zivim..
nema proleca u meni..
Samo tisina koja se smeje
i ljudska silueta koja se primice..
Ali nisi ti..
ja te zamisljam..
Nadam se..
Doci ces..
Silueta odlazi zauvek..
A ja..
Ostajem sama na ivici zelja..
Ако ти јутро са тугом осване
Ако те срећа једном омане,
Када помислиш да ћеш живети у самоћи
Сети се мене и мојих очи.
Ако ти горка стварност дође
Ако ти икада суза из ока пође,
Ако те сваке ноћи у грудима стегне
Нека ти мисао ка мени побегне.
Ако те неко повреди до сржи
И твоје срце бол не може да издржи,
Полети право у загрљај мој
Ти си био и остао само мој.
Ако те туга икад савлада
И кад твоје срце престане да се нада,
Буди јак и продужи стазом радости
Не тугуј и не живи у жалости.