Želje su mi od razmišljanja jače i vidim da sa tobom hoću i šta nesmem... zažmurim..trgnem se iz bujne mšte i potvrdim sebi da moje mesto je uz tebe...jer več odavno ja sebe pronalazim u delu tvoga sveta..več odavno si deo mene.I opet zažmurim...i tada nađem razlog da napravim nove korake ka tebi bez da me išta zaustavi,bez da posustanem siguran u udluku dolazim ne odustajem........
Prelepo receno
hvala Dugo
Nikada se ne zna
Treba se boriti :)
Naravno,i tragedije se događaju.I šta onda,diči ruke?odustati?ne.kada ti srce prepukne,moraš se,vraški boriti,samo da preživiš.to je život.zbunjenost i strah?podsečaju te da negde postoji nešto bolje i da se za to vredi boriti!vreme sve briše.hteo to čovek ili ne,sve odnosi,na kraju ostaje samo mrak,ali kadkad i u mraku nađemu smisao isvrhu za borbu,možda nas baš tamo neko očekuje
OOOO!Blog!
Podržavam
Svaka čast!
Blago njoj :)
*KISSING*
hvala,
ja ću iči a možda i stignem