Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj,
zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice
blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u
ljetni dan, sine moj!
- Šta si vidio u ljetni dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne
izmjene grijeha…
Dosta !
Neću više da živim
od uspomena,
nadanja
Da se milujem
snovima,
samozadovoljavam
potrebama
na svoja prava
da budem žena
ostvarena,
potpuna
Čvrstom muškom rukom
stegnuta,
Pritisnuta
maljama tvojim
kao telohraniteljima.
Očima tvojim praćena
Raširenim rukama dočekana
....
i nežna
umiljata,
sklupčam se
u tvoje telo
nasmejana
i voljena
krvlju i mesom
tvojim!
Tobom MOJIM
živim,
ustreptalim
STVARNIM !
Umesto SANJA (nja)!
DOSTA!!!
Marija Najthefer Popov; Zrenjanin;07.04.2012.god.
"Kada imaš mesto
na koje se stalno vraćaš, to je dom, kada imaš nekoga da voliš, to je
porodica, a kada imaš i jedno i drugo - to je blagoslov."
Dona Hedžis
'Ne
voli te onaj koji se trudi nasmejati te. Voli te onaj koji to učini bez
imalo... napora, jer tačno zna kako će to učiniti. Ne voli te onaj koji
te pita jesi li tužna. Voli te onaj koji tugu prepozna u tvojim očima i
u tvom glasu. Ne voli te onaj koji ti govori da ne plačeš. Voli te onaj
koji ti briše suze. Ne voli te onaj koji…
Ljudi u potrazi za ispunjenjem i srećom biraju različite puteve. Ako se ne nalaze na vašem putu,ne znači da ste zalutali!
Samo nešto da znate,
Nešto potpuno glupo,
U ovoj priči o sreći sve je laž,
sreća je samo osećaj,
Pojavi se i to je kraj...
Samo nešto da znate,
Nešto potpuno ludo,
U ovom danu bez nas
Na zemlji bilo bi čudo...
Samo nešto da znate,
Nešto potpuno tačno,
Pakao ne postoji,
A i u raju je mračno...
Sva je moja duša ispunjena tobom,
Kao tamna gora studenom tišinom;
Kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
Ko večni pokret nevidljivim dobom.
I tako beskrajna, i silna, i kobna,
Tečeš mojom krvlju. Žena ili mašta?
Ali tvoga daha prepuno je svašta,
svugde si prisutna, svemu istodobna.
Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom,
Rađas se u meni kao sunce noći,
I u mome telu drhtiš u samoći,
Raspaljena ognjem ili smrzla tugom.
Na tvom tamnom moru lepote i kobi,
Celo moje biće to je trepet sene;
O, ljubljena zeno, silnija od mene -
Ti strujiš kroz moje vene…