Дневник пользователя Vesna Dukic

Vesna Dukic
57, Wien, Австрия

30.07.2011

Želim nekog ko će me zagrliti kad mi je hladno
Ko će prepoznati tugu u mojim očima
Zelim nekog ko će me držati za ruke
Setati po parku
Poklanjati cveće
Nežno šaputati na uho
Ljubiti na kiši
Neko ko će sa mnom gledati zvezde
Cuvati kad sam bolesna
Nekog ko će mi posvetiti pesmu
Ludovati zbog mene
Gledati očima punim toplote
Zvati u 7h ujutru samo da bi mi čuo glas
Zelim nekog koga ću zavoleti svim svojim bićem
Raditi isto što i on zbog mene
Želim nekog ko me neće ostaviti kad mi je najpotrebniji
Nekog ko će me zavoleti
Ovakvu kakva jesam i neće se plašiti da mi to kaže i pokaže
Možda previše tražim ali…


Naučila sam, da ne možeš nekoga naterati da te voli;
Sve što možeš učiniti jeste, da budeš neko koga se može voleti,
Ostalo zavisi od drugih...
Naučila sam, da ako je meni stalo do nekoga
Ne mora značiti da je i njemu stalo do mene...
Naučila sam, da su potrebne godine da bi se izgradilo poverenje
A samo sekunde da bi se uništilo...
Naučila sam, da se ne računa šta imaš u životu
Nego koga imaš u životu...
Naučila sam, da mi je potrebno mnogo vremena
Da bih postala osoba kakva želim biti...
Naučila sam, da smo odgovorni za naša dela
Bez obzira kako se osećamo zbog njih...
Naučila sam, da ti kontrolišeš…


"Zabranjeno je plakati, bez da se nesto ne nauci, probuditi se u danu a ne znati sta ciniti, biti uplasen svojih vlastitih uspomena. Zabranjeno je ne smejati se problemima, ne boriti se za ono sto zelis, odustati od svega zbog vlastitog straha da ostvaris svoje snove. Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje, ne pokusati razumeti sTa ste sve proziveli zajedno, i zvati ih samo onda kad ti je neophodno. Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima, pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo, izigravati klovna da bi te pamtili, i zaboraviti sve kojima je zaista stalo do tebe.…


Дневники
Дневники обновляются каждые 5 минут