sineD9's blog

sineD9
52, Valjevo, Serbia

04.07.2010

Sklopio sam oci i cuo krik...Polako otvaram oci i shvatam da je to krik tame koja zeli da me proguta.Mozda i prvi put u zivotu plasim se...Samoce.Ocajnicki te trazim u ovom mraku ali sve sto nalazim je kovitlac mojih misli koje me vuku u bezdan secanja.Nekada sam se osecao komotno u tami i lako kretao kroz bezdan secanja.Bio sam i dobar i los...A onda si dosla ti...I kao da nista drugo nije postojalo...Od usamljenog vuka koji je sve posmatrao kao plen pored tebe sam postao umiljata kuca...Kolika razlika...Ti si otisla svojim putem a ja ne znam kako dalje...Nisam vise ni…


17.03.2010

Kako su samo te slatke lazi silazile sa njenih usana.Zelim te..Lepo mi je...Slusajuci carobni sapat,tela isprepletanih u polutami sobe ,nazirao sam njen lik.Znao sam da ce me taj lik i te reci slediti godinama...Uvek sam bio sam.U gomili ljudi, u vezama koje su bile i prosle.Kao stepski vuk osecao sam kraj i pre kraja.Znao sam ono sto nisam mogao znati....Osecam kao da se raspadam u 1 000 komada.Jedino osecanje u koje jos verujem je bol...Samo on nikada ne moze da prevari i izda...On je tu,vreba iz prikrajka ali kao da je i on prestao da donosi zaborav....Ludim...Ne znam sta zelim,nisam…


 Svako ima pravo na svoje misljenje i slobodu govora....Uvek sam bio za to...Ali mi nije jasno zasto toliko busanja,pretnji,prozivanja...Ja sam opasna/opasan ko se i usudi da ima drugacije misljenje satrcu ga...Dajte ljudi malo vise ljubavi...Lepih reci,verujte to ne boli...Svaki sukob se moze resiti lepom recju...Citam o zastiti dece na Karikama i slazem se sa delom misljenja koje vlada...Ali mi nije jasno da njihovi roditelji,braca,sestre pisu ratne blogove a ne razmisjlaju da ce njihova deca,mladje sestre i braca to citati...


14.01.2009

Stid.Moral.Pravila.Ponos. Okovi koji nas vezu.Danas smo tu a vec sutra nas nema.Sada zalim samo za stvarima koje nisam probao ili pokusao.Ne zalim se na prozivljeno jar sam svasta prosao i proziveo,nesto je bilo lepo a nasto ne.Ali zalim za jednom "vesticom" iz 8/3 kojoj nisam rekao da mi se svidja.I zalim sto se nisam oprostio sa jednim Sasom jer nisam znao da danas vec nece biti tu.I tu nije kraj ima jos mnogo osecanja koja su precutana.Treba ziveti kao da je svaki dan poslednji,ne ostavljati nedovrsene poslove,neizrecena osecanja,nepropustene prilike,ostvariti zelje sad i odmah.I opet kad prodje malo vremena dozvoljavamo da nas stegnu isti okovi.Zasto???


Kriv sam.Mozda zato sto ipak i posle svega ne poznajem sam sebe...Plasim se...Sebe.Drugi me tesko mogu povrediti. Secanja postaju varljiva, i vise nisam siguran u njih. Da li je moguce ispraviti greske koje mozda nisu ni postojale. Kako da prekinem sa prosloscu kad ne znam da li je bila takva...Secam se traga karmina na reveru moje kosulje koji je stajao kao dokaz da su me tvoje usne jos koliko sinoc ljubile. Secam se dodira senke i zalaska sunca koje je nagovestavalo kraj...I prosle su godine, rekao bih vekovi...I mislio sam da je izaslo novo sunce koje ce doneti promene.Ali sam…


Hodnici vremena se opet igraju sa mojom glavom...Sklopim oci i ti si tu,osetim miris tvoje kose,naslutim trzaj tvoje noge dok padas u san.Koliko je malo potrebno da bih bio srecan.Nedostaju mi cak i sve one sitnice koje su me inace nervirale.I samo sigurno znam da mene vise nece biti kad budem nestao iz hodnika tvojih secanja.Cak i tad kad nakon dugih godina kroz secanje vremena u nekoj ludoj noci izroni moj lik nemoj biti setna jer mi je vreme provedeno sa tobom bilo jedino vredno vreme u mom zivotu,jedino vreme kad sam se osecao voljenim.I tada nek se na tvom…


Blog
Blogs are being updated every 5 minutes