Moje vreme neposkoja
40, Beograd, Сербия

Hoću da znam, koliko još treba da prođe vremena od poslednjeg našeg susreta, da bih mogla da spomenem tvoje ime a da me pri tom ne zaboli u središnjem delu grudi. U stvari, ja sam tebe ispratila. Ti mene nisi mogao da vidiš.

Dok sam išla u koloni, dok smo te ispraćali na put na koji se samo jednom ide, na pamet mi pade tvoja poslednja rečenica meni upućena: Zer nećeš da me poljubiš?
O, da, poljubila sam te usne željne još moje ljubavi. I bila sam radosna zbog poljupca, i bila sam radosna što si ti bio veseo jer si me stalno začikavao. Bila sam srećna, ne sluteći da je to bio poslednji poljubac.
Hoću da znam, da li smem da pričam ljudima o tebi, kad budem mogla da pominjem tvoje ime a da me ne zaboli u središnjem delu grudi.
Hoću li ikada smoći toliko snage da im ispričam priču od početka? Da im kažem koliko mi je značilo samo saznanje da si tu negde u blizini. I šta je tebi značilo moje prisustvo, moji saveti u poslu, moja fizička pomoć. Jer, mi smo se bez mnogo priče razumevali.
Malo je danas takvih prijatelja.

68 просмотров
 
Комментарии
lanselot 21.08.2014

Sta si se raspekmezila...vidi i Nina isto;-)

Simana Simana 21.08.2014

a ko kaze da jesam?

NinaRichi 19.08.2014

uh bre..
Hoces, smoci ces snage..cim si smogla snage i da napises ovo..
Ja nisam...nikad..ni jednu jedinu rec..Napisala si sve ono, sto bih i ja napisala..da nisam kukavica..
O svemu drugome sam pisala..i pricala..o tome..o njemu..nik jednu jedinu rec...
Gurnula sam sve pod ''tepih''..secanja, bol, cekajuci neka vremena kada cu smoci snage..
Za to vreme ja zivim, ''pravim'' se da se sve to nije ni dogodilo, da sam samo bila slucajni posmatrac a ne neko kome se zivot u trenutku strmoglavo stropostao gasenjem jednog drugog zivota..
To je valjda bio moj nacin da zastitim sebe i da me osecanja ne uguse..
Zivim i cekam neko vreme da smognem snage i spomenem mu ime..ispricam pricu..a da ne osetim taj cudni podmukli bol ''u sredisnjem delu grudi''...
Vreme prolazi, ali to vreme koje ja cekam jos nije doslo..Sada me je strah i da pokrenem tu ''bijicu'' nakupljenih osecanja..plasim se, ako se pokrenu da bi me odnela..
A za 21 dan, bice tacno 18 godina..

Uhh..bre..ovo mi nije veceras trebalo da citam :-(

Simana Simana 20.08.2014

nije ni meni trebalo da pišem, ali noćas sam ga sanjala. bilo je sve kao na javi.

Дневники
Дневники обновляются каждые 5 минут