Lice mog anđela
35, Smederevo, Сербия


Čitavog života tražio sam kutak svemira
gdje bi zakopao krčag svog nemira
- i nisam ga našao

prošao sam cijelu zemlju
uzduž i poprijeko
u mnoge gradove svratih
i bijah izgubljen među ljude
obiđoh i zabačena sela
i ona posve zaboravljena

vidio sam mnoga blaga
upoznao pohlepu, slavu i moć
osjetio zadah smrada
i bježao od silueta
lica praznih kao bezdan

sreo sam i istinske junake
koji pobijediše sve, pa i nemoguće bitke
i luđake koji su otkrili mnoge tajne
dosegli duboku mudrost
i stekli velika znanja

ali ne nađoh odgovor
nigdje ne bijaše ičeg
pred čime bi se oko skamenilo

naučio sam da se sve što vrijedi
oduvijek skrivalo u nama
od praiskona da je bilo tu
na dohvatu nam ruke
ali i to, što se čovjek uspinje više
to jasnije vidi kako provalije postaju
sve dublje i sve tamnije

ni onomad, kada još vjerovah u bajke
i kada imah srce posve nevino
nisam uspio zaustaviti dah
i mirne duše usnuti

uvijek me nešto tjeralo dalje

ni onda, kada bijah na Izvoru
- a bio sam sasvim blizu, toliko blizu
da bijah jedno s čovjekom kojega voljeh -
ne osjetih se ispunjenim

ne znam gdje je kraj puta
i ima li uopće smisla
tražiti spokoj
ljudskim dušama

ili je sve
tek morbidna igra
fatalna zabuna

...

tamo gdje se topi
i posljednji grumen razuma
ostalo je samo Tvoje lice
čisto, djetinje

jedino pred njim
zaboravim na trenutak
od kud sam došao
i kamo idem

i sve više sam siguran
da su i večeri i jutra
tek blijedi odsjaj
rumenila s Tvojih obraza

2 просмотров
 
Комментарии

Комментариев пока нет.
Будь первым - напиши свой комментарий.

Дневники
Дневники обновляются каждые 5 минут