Znam kako ti je... Nazalost
38, Oslo, Норвегия

Norveski Bozic,kako ga ja popularno zovem. 24.12. Nocna smena. Kupila sam poklon jednoj divnoj pacijentkinji,svi mi koji sm oradili to vece,svako od sebe po jednu sitnicu. Svi su dosli prenatrpani sa slavlja, prezderani,malaksali, umorni. Ona nas je cekala, veselila se da bas mi dolazimo. Dala mi je poklon,svima je kupila po neku sitnicu,eto tek onako,paznje radi. Nema nikoga. Sin joj se ubio jos davno zbog ne uzvracene ljubavi. Apsolutno je sama i nikoga nema,sem nas koji radimo tu. Pogledah je,zagrlih i rekoh sretan Bozic. Deda mraz je bio ovde i ostavio nesto za tebe. Pogledala me je, kao i sve ostale,pogledala me je pogledom tuge,sjete,zadovoljstva jer smo se setili nje za Bozic, al ipak nije bila ona ona koju mi poznajemo godinama. A kako i da bude. Svi su trcali usplahireni Bozicem poklonima hranom,prezderavanjem,picem,a ona nije imala svoje najmilije,najdraze, bila je sama. Sama na jedan ovakav dan, porodicni dan, dan kada niko ne treba da je sam,dan kada se svi vole i uzivaju u porodicnim radostima. Ali, ne i ona. Pogledala me je. Prosla me je jeza. Nisam mogla vise da izdrzim njen pogled,nisam smela ni da je zagrlim. Ne zbog nje, nego zbog sebe. Zaplakale bismo obe,to znam. Znala sam tacno kako se oseca, kroz sta prolazi i kako joj srce pati,kako se lomi. Samo sam se protrljala po rukama i ramenima i rekla da moram nesto da uradim. Otisla sam. Morala sam. Bilo je jace od mene, a bilo je bolje za obe. A i kako covek objasniti te suze, njih nema potrebe objasnjavati, ko ih je jednom osetio na licu - razumece. Hvala Bogu te je takvih mnogo manje nego onih koji ne razumiju. I to je nesto sto je zaista dobro. I ne treba svako da razume te suze i treba da bude srecan sto ih ne razume,i nadam se da nikad i nece. Proslo je sat vremena mozda, videla me je u sobi za lekove koja je preko puta njene sobe. Sedela je u kolicima. Rekla je Vesna. Okrenuh se i vidim kako me zove rukom da udjem. Rasirila je ruke i rekla znam da razumes,znam da si videla moj pogled - zao mi je! Pocela je da place. Zagrlila me je jako i rekla ti si mlada i zao mi je,ja sam vec ostarila i nazalost navikla. Nemoj i ti da naviknes,nikad nemoj da prihvatis taj krst istine,jer to nije istina,to niko ne zasluzuje,posebno ne ti. Jecala je. Osecala sam kako mi se vilica trese i pocinje da treperi, ako zucnem jednu suza ce kanuti. A kako da placem,s pacijentom da placem,nema smisla mislila sam. Sad je moj Bozic, prekosutra ti je rodjendan, pa nova godina pa tvoj Bozic. Budi srecna i ne budi kao ja danas. Tu je vec suza kanula,ipak sam ja samo covek. Obrisah suzu i rekoh dobro, nasmejah se, u pravu si. Znala sam sav scenario,znala sam zasto je to rekla, al znala sam i da ga promeniti ne mogu. Danas je jagoda na torti.

62 просмотров
 
Комментарии
brkicn 01.02.2015

tuzno...

kelly 03.02.2015

Hvala na citanju

kokann 13.11.2017

Tuzno je biti sam ... a ti imas tezak posao , veliko srce i neznu dusu

kelly 13.11.2017

I srecom pa volim svoj posao koliko god da je tezak i on i neki dani :-)

Равгор 06.07.2013

*HI* *OK* *ROSE*

Дневники
Дневники обновляются каждые 5 минут